Lovro Monti

Lovro Monti (Knin, 21. travnja 1835. – Knin, 9. travnja 1898.) bio je poznati hrvatski političar i publicist. Završio je pravni fakultet 1859. godine u Padovi i tada je počeo raditi kao odvjetnički pripravnik u Splitu. Bio je jedan od začetnika Narodne stranke i Hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji. Pridonio je utemeljenju Narodnog lista u kojem se najviše zalagao za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i upotrebu hrvatskog jezika u školama i uredima. U svim svojim nastupima izražavao je veliko protivljenje centralizmu i dualizmu koje je vladalo na našim prostorima.

1862. u Kninu postaje odvjetnik, a već 1866. postaje predsjednik općine. Narod ga je volio zbog njegovih ideja i hrabrosti usprotiviti se centralizmu, što pokazuje i činjenica da je pet puta za redom izabran za narodnog zastupnika u pokrajinskom saboru, a bio je i prvi gradonačelnik Knina izabran voljom naroda. Četiri puta je zastupao Dalmaciju u Bečkom parlamentu, te je za vrijeme svog mandata učinio puno toga, a najviše je zagovarao poljoprivredu. Nije samo zagovarao, već je i u djelo proveo. Svoje poljoprivredno imanje od 32 ha s poljoprivrednim objektima i kućom ostavio je Dalmaciji da se osnuje poljoprivredna škola.

Zbog njegovih velikih ideja i truda za grad Knin, ova srednja škola je dobila ime upravo po njemu.

Iz raznih izvora o Lovri Montiju:

Na službenim stranicama Grada Knina – poznati Kninjani:

URL: https://knin.hr/poznati-kninjani/lovro-monti/

Lovro Monti (Knin, 21. 4. 1835. – Knin, 9. 4. 1898.)

Lovro Monti, prvi ustavni načelnik Knina I zastupnik u Dalmatinskom saboru, rođen je 21. travnja 1835. u Kninu, gdje je i umro, iznenada od srčanog udara 9. travnja 1898. godine. Cijenjen i poštovan, no politički neshvaćen i nerazumljiv, napose u posljednjim godinama života. Preci dr. Lovre Montija doselili su se iz Bergama u Knin koncem 17. stoljeća te se s vremenom stopili s lokalnim stanovništvom.
Dr. Lovro Monti pučko je obrazovanje stekao u Kninu, na hrvatskom jeziku, a poslije u Šibeniku na talijanskom. Gimnaziju je završio u Zadru, gdje je talijanski također bio nastavni jezik. Pravo je studirao u Padovi i završio ga je s doktoratom. Austrijska vlast u Dalmaciji držala je talijanski jezik službenim u školstvu, sudstvu i upravi te su mladi školovani ljudi bili postupno odnarođivani. Školovani Monti gotovo je zaboravio hrvatski jezik, nazivajući ga u svojim dnevnicima “moj krasni jezik” te ga potkraj studija ponovno uči.
Još u Padovi susretao se tijekom studija sa članovima i simpatizerima tajne organizacije “Mlada Italija” koja je težila ujedinjenju razjedinjenih dijelova Italije. Upravo ovi kontakti imali su presudan utjecaj na njegova politička razmišljanja i opredjeljenja. Razmišljajući o nastojanjima talijanskih studenata za oslobađanje od austrijske uprave pokušao je raspravom “Hrvati i Italija” pomiriti odnose Talijana i Hrvata, posebno nakon 1848. godine kada su hrvatski vojnici ratovali u Italiji. Ipak, tim književnim prvijencem nije bio zadovoljan te ga je uništio.
Obuzet rodoljubljem vraća se u Knin preko Zagreba. Odvjetničku praksu od 1859. do 1861. provodi u Splitu. Uvođenjem parlamentarnog života u Dalmaciji šezdesetih godina 19. stoljeća Monti se priključio skupini oko Koste Vojnovića koja je bila začetnik Narodnjačke stranke, a koja je zahtijevala uvođenje hrvatskog jezika u školstvo.
U to vrijeme u Splitu knjižara Morpurgo bila je živo srediste okupljanja istomišljenika koji su se protivili autonomaškoj tezi da je biće većine građana Dalmacije možda hrvatsko, ali su kultura i civilizacija talijanske. Uz to, sprječavali su autonomaši sjedinjenje Dalmacije s hrvatskom maticom i zabranili službenu upotrebu hrvatskog jezika, čemu se suprotstavljala Narodna stranka.
„Statistika neoborivom rječitošću brojki dokazuje golemu nadmoćnost slavenskog pučanstva nad talijanskim. Istina, ovom posljednjom pripada obrazovanija i vladajuća klasa koja je talijanizirala, ali budućnost naroda ne priznaje privilegije ni jednoj društvenoj klasi, budućnost je za jednakost i za opće pravo glasa. U Dalmaciji nema, niti može biti, druge nacionalnosti osim slavenske ili bolje reći – hrvatske”, napisao je dr. Lovre Monti u člancima “O zadacima novinarstva u Dalmaciji” i “O budućim smjernicama školovane klase u Dalmaciji”. Tekstove je u Annuaro Dalmatico tiskao Morpurgo, a po vremenu postanka to su najstariji ideološki i programski dokumenti narodnog preporoda u južnoj Hrvatskoj.
Monti je od samih početaka surađivao u zadarskom listu Il Nazionale koji je uz Narodni list bio uporište Narodne stranke. Nešto poslije Monti je bio i jedan od dioničara lista Il Nazionale.
Nakon prvih godina narodnog preporoda, kada su narodnjaci bili izloženi represijama i Monti je proveo u zatvoru nekoliko mjeseci. 1866. godine pobijedila je Narodna stranka, a on izabran u svom rodnom Kninu za prvog ustavnog načelnika. Tijekom četiri zastupnička mandata u Dalmatinskom saboru uspio je realizirati neke gospodarske i prosvjetiteljske planove, a onda nakon razmirica u stranci položio mandat.
No, iako se povukao iz političkog života, nastavio je narodnjački misliti – svoje obiteljsko imanje vrijedno 40 tisuća florina dr. Monti oporučno ostavlja Dalmaciji za ustanovljenje poljodjelske škole u Kninu.
Kip poprsja Lovre Montija nalazi se ispred zgrade gradske uprave Grada Knina.

Kninski Rječnik:

on 22 Jul 2007 at 3:00 pm # Bogdan Cvjetković

Spomenik dr. Lovri Montiju je napokon 13. lipnja 2007 vraćen gradu Kninu. Smješten je na lijepom mjestu ispred Županije. Restaurirao ga je prof. Mile Mesić i to vrlo uspješno. Postament je prema knjizi D. Kečkemeta jedan od najboljih i najuspješnijih rješenja kipara Ivana Rendića, pa Knin mora biti ponosan da u centru grada ima jedan vrijedan spomenik. Gimnazija u Kninu nosi njegovo ime. Treba vremena da osim starosjedioca i sadašnji građani Knina upoznaju njegovo djelo. Profesor D. Kečkemet je napisao dvije stranice o poznatim ljudima pa je spomenuo i spomenik L. Montiju u djelima kipara Rendića ali nitko neće da objavi.

2. on 22 Jul 2007 at 3:05 pm # Bogdan Cvjetković

POVODOM PONOVNOG POSTAVLJANJA SPOMENIKA
DR. LOVRI MINTIJU U KNINU

ZNAMENITE LIČNOSTI U DJELIMA KIPARA IVANA RENDIĆA

… Ivan Rendić nije bio avangardni umjetnik, ali ni cijela umjetnost 19. stoljeća u Europi nije bila avangardna, nego u arhitekturi historicistička, a u skulpturi ranije klasicistička, a zatim realistička. Rendićev realizam portretiranih osoba naše je tadašnje društvo rado prihvaćalo, a on je bio majstor na tom polju i u tome stilu rada. Tek je u početku 20. stoljeća i na njega djelovala suvremena secesijska stilizacija, koji je tada europski stil on pokušavao spojiti s elementima nacionalnog folklora.
U tom spoju tradicionalnog i suvremene secesije oblikovao je 1915. i jedan od svojih stilski najsuvremenijih spomenika hrvatskom narodnom preporoditelju dr. Lovri Montiju kod Knina, osobito uspjelo ostvarenog postamenta, rađen po odluci Dalmatinskog sabora, a postavljen tek 1923. na Montovoj glavici, na položaju ranije Poljoprivredne škole, a zatim premješten u park ispred nove školske zgrade, pored ceste što je vodila prema Vrlici i Sinju u sadašnjoj Krambergerovoj ulici.
Portert Lovre Montija modeliran je čvrsto, definirano, izrazito plastično a ujedno karakterno u odnosu na samu ličnost. Ali ono što je najuspjelije, to je kompozicija postamenta, vanredno usklađenog s bistom. Ornamentika je svedena na dvije same ugaone brončane perforirane aplike, koje poznajemo s tršćansih spomenika. Postament se sastoji od prednjeg granitnog dijela, koji se od širine biste sužava prema dolje i od stražnjeg dijela koji arhitektonski vezuje sve u homogenu cjelinu. Čistoća linija, volumena i boja materijala narušava tek nepotrebni rekvizit pokojnikova djelovanja.( ključ grada Knina)
Spomenik je kasnije bezrazložno uklonjen i pohvalna je odluka Poglavarstva grada Knina da se istaknuto umjetničko djelo prvog hrvatskog kipara Ivana Rendića, jednako istaknutom i zaslužnom našem preporoditelju dr. Lovri Montiju opet postavi.

Luka Bobovišća, 8. VI. 2007
Prof. dr. sc Duško Kečkemet

Novinski članci o Lovri Montiju (prikupio i donirao Školi dr. sc. Bodan Cvjetković – rođak Lovre Montija):