Noć knjige 2024. – Dva jutra poslije kojih možda ne dođe sutra?!
„Piše ti na prahu i po salbun sije, / ki se oholu bahu svit dat usiluje; / jer on ne slišuje nauk od istine, / ki se uzvišuje u slavi rašćine, / pravdu pogarjuje, ljubi vuhavšćine.“ (Marulić, Judita)
Tako je davne 1501. Marulić hrabrio sebe i svoje sugrađane. Hrabrio ih je pričom iz prošlosti o hrabrosti jedne žene i pobjedi slobode nad ropstvom, pravde nad nepravdom, dobra nad zlom. Ne može se oholom goropadniku dati savjet, onome tko ljubi laskanje, tko vjeruje u snagu sile, tko pravdu prikriva, i zato nam pjesnik govori da ne treba gubiti nadu i treba djelovati jer svijet se može promijeniti ako napravimo prvi korak.
O ovim riječima iz prošlosti, kao i mnogim knjigama koje su učenice i učenike hrabrile, zabavljale, poučavale, razgovaralo se tijekom dva jutra, 22. i 23. 4. 2024, u sklopu obilježavanja Noći knjige 2024. – Kad je prizma kataklizma: knjige za izazovna vremena.
Tema kraja svijeta i kataklizme oduvijek su zaokupljala ljudsku fantaziju ne shvaćajući da kraj svijeta nije dio mašte, nego je dio svakodnevne stvarnosti. Naime, nijedan dan nije isti i neponovljiv je, kao što je neponovljiv i ljudski život, i svaki vidljivi i nevidljivi život oko nas. Odlaze ljudi, nestaju vrste, tope se ledenjaci… kakva nas literatura može utješiti i pomoći nam da prevladamo strah od promjena koje dolaze? Koje su to opasnosti i može li nam znanost i književnost ponuditi odgovore na pitanja? Kako se obraniti od lažnih vijesti? Kako se osnažiti i mijenjati, živjeti i preživjeti u izazovnim vremenima?
Na sam Dan hrvatske knjige 22. travnja razgovaralo se o knjigama, čitalo ulomke iz knjiga Sanje Lovrenčić i Antonija Scuratija, gledalo ulomke filmova, slušala glazba nadahnuta motivima kraja svijeta s učenicima 2. B i 1. A razreda.
U utorak smo nastavili s druženjem i knjigama, dokumentarcima i glazbom u 2. A i 3. D razredu.
Također, s učenicima 1. A razreda dio se aktivnosti održao na prostoru obnovljene stare tržnice gdje su se priključili akciji Ekološke udruge „Krka“ u obilježavanju Dana planeta Zemlje. Donijeli su prikupljene plastične čepove za skupe lijekove iz obje srednje škole te su dobili dvije sadnice jabuka. Upravo nas je tema trinaeste Noći knjiga nadahnula na ove akcije kojima bi dali svoj mali doprinos u zaustavljanju štetnih promjena u okolišu i pomaganju ljudima kojima pomoć potrebna.
Sadnice jabuka, simbolični početak Voćnjaka sjećanja, posadili su naši maturanti kao podsjetnik na ovu generaciju ispred škola uz pomoć vrijednih učenika 1. D razreda i njihove profesorice Marije Vidović.
Nažalost nakon tjedan dana obje sadnice su ukradene.
Utjehu i poticaj da ne odustanemo od ove ideje našli smo u knjigama, od njih nikada nećemo odustati jer one su naš lijek u svim vremenima i odgovor na sve nedaće vremena.
„Svatko mora ostaviti nešto za sobom kad umre, rekao je moj djed. Dijete ili knjigu ili sliku ili kuću ili sagrađen zid ili izrađen par cipela ili zasađen vrt.
Nešto što je tvoja ruka dodirnula na neki način, da tvoja duša ima kamo otići kad umreš, i kad ljudi pogledaju to stablo ili cvijet koji si posadio, ti ćeš biti ondje.
Nije važno što napraviš, glavno da promijeniš nešto iz stanja kakvo je bilo prije nego što si to dotaknuo u nešto što će biti nalik tebi nakon što makneš ruke. Razliku između čovjeka koji samo kosi travu i vrtlara upravo je u dodiru, rekao je. Kosac kao da uopće nije bio ondje; vrtlar će ondje biti cijeli život.“ (Fahrenheit 451, Ray Bradbury)
Neka knjiga bude uz vas do sljedeće Noći knjiga!
Pano u knjižnici koji povezuje sva događanja oko Noći knjige.
