preskoči na sadržaj
Znate li tko sam ja???

Znate li tko sam ja???

                Ja sam klinac koji je morao odrasti prerano, izgradio osobnost u neimaštini i sreću u nesreći. Ostao sam pošten, iskren sam, često pokušavam biti duhovit, puno pričam skrivajući iza svih tih riječi one dublje emocije. Ne radim sve što mislim, ali sve što uradim uglavnom sam htio uraditi. Ne govorim sve što mislim, ali vjerujte sve što sam rekao, rekao sam već nekad, bar jednom prije nego ste vi čuli zvuk tog govora.  

                Neki sam dan tek shvatio kol'ko sam odrast'o, koliko sam se promijenio i pomalo mi biva žao. Nekada su mi simpatije bile na prvom mjestu, pa tek onda ja, pa mi sad krivo jer me život naučio drugačije. Ljudi moji, za ljubav ja sam kukavica, volim potajno k'o kakav lopov koji smišlja svoje planove, k'o  kakva budala majku mu, a ne bih dao na sebe nema vam tog boga. Nekada je bilo drugačije, bio sam dijete koje je prvo poljubilo svoju simpatiju u školi, u drugom razredu, ma zamisli jarane, a što se tiče moga JA u tim danima, bio sam slabić i tuk'o me 'ko je stig'o. Al' eto, valjda se čoek opameti kroz koju godinu, opeče se par puta pa onda više i ne puše na hladno, nego nađe nekog naivnog „papka“  neka  on malo popipa da vidi je li vruće.

                Volim pjevati, brate mili upri prstom u našoj čaršiji(gradu) u kafanu gdje je bila živa muzika , a da ja tu nisam otim'o mikrofon. Volim pretjerivati, a još više ljude koji razumiju tu moju zafrkanciju i pretjeruju sa mnom jer znam da će tu izbiti show svake sekunde. Od igle napravimo lokomotivu, od šćemlije (stoličica-klupica) tron, a od slona oklagiju, a da nam je vještine s rukama kol'ko je s jezikom imamo ma i pitu bi savili. Cijenim svoje drugove i  jarane, a moram jer imam i velike kriterije za njih. Ponekad me gnjave zbog ovih riječi koje sam donio iz Bosne, kažu ne kontaju ( ne shvaćaju) sve što pričam. Smiješno im je kažu, što ja ne dam reći da su prijatelj, drug i jaran jedno te isto, e pa meni nisu. Kažem im uvijek ovo, za prijatelje bih napravio svašta i radio sam, za drugove bih život dao, a za jarane evo i dan danas živim. Bar ja uvijek tako nekako dijelim svoju okolinu.

                Volim se družiti sa starijima, nekako mi lakše pričati s njima i bolje se razumijemo, a i među njima sam već stek'o  neko dobro mišljenje, ugled. Mogu reći da mi te lijepe priče među njima gode i stvarno nekad kad čujem šta sve ljudi napričaju i nahvale me, ponekad upitam ljude: ,,Čekaj, o kom sad pričaju, još uvijek o meni ili?“. Ma pretjeruju ljudi  bolan, i mišlju i riječju i djelom,a bogomi  i propustom. Pa nisam ni ja tako zlatno čeljade (dijete), zlatan iksan (čovjek) k'o što vam se nekad čini, ma vragolan sam i ja, pa rekoh vam i maloprije da ne dam ni ja na sebe. Nije baš to društvo starijih donijelo ni sve dobro, volim čašicu razgovora kad sam raspoložen,ma i dvije, a onda poslije toga još jednu veselja, pa radosti, ma opet se šalim.

                Hoću da se iživim dok sam mlad. Iz dana u dan, iz hefte (tjedna) u heftu živim punim plućima, ne želim biti star u dvadesetoj već, ali ipak ne pretjerujem tu. Za sve ima pravo društvo, vrijeme i mjesto, pa da se ne priča ako se pretjera. Koristim svaku priliku da vidim svijeta, upoznam naroda, napravim posla i zaradim novca, a poziv u dobru kuću nikad ne odbijam. Ne žalim novca, vrlo sam proračunat, ali nije mi ni zadnju paru žao dati za ćeif (ono kad pijete kavu 2 sata), za merak(užitak), a ni za sevap (npr.dati siromahu-dobro djelo). Nekako mi se čini, koliko god para dam za nešto pametno ili dobro djelo, duplo mi se vrati. Puno vremena trošim na razmišljanje, baš dosta, onda opet na kraju mi pobjegne misao ako je ne zapišem ili ne smislim baš nešto ekstra pametno pa se „odvalim“ smijati sam sebi k'o blentav(blesav),  pa sad ne znam jesam li glup majku mu il' šta. Testovi inteligencije mi kažu da sam natprosječno inteligentan  pa sam se trudio da što manje učim, a vodim se logikom. Nemojte ni pokušavati, nije da se ne može, može se, ali ne i do cilja! Mana su mi ljepotice, nemam ja neku sliku kako treba izgledati ona prava, može biti presudan osmijeh, pogled, pokret i karakter. Nitko ne može, ali one me mogu nagovorit' na svakakve gluposti.

                Uporan sam i kad nešto zacrtam tako ti je, valjda je tu malo i te naše tvrdoglavosti koja karakterizira nas Sarajlije, uostalom i Bosance općenito. Kod nas u selu,eto, uvijek bila za…ancija na naš račun kao: ,,Znate li kako se sprema bosanska glava?“. Uglavnom raja nije znala ako nije domaća, a odgovor je: ,,Staviš dva lonca na šporet s vrelom vodom. U jedan ubaciš bosansku glavu, a u drugu kamen, kad kamen omekne, bosansku glavu kuhati još sat vremena!“. Ma znam da zvuči ludo i ponekad malo odvratno, al' eto, u naše raje je uvijek izazivalo smijeh. Često čujem komentar, onako bar kroz šalu, kako su Bosanci glupi ljudi, a ja se uvijek na to našalim jer eto mi tobože imamo tu neku piramidu: ,,Pa čekaj pajdo, znaš li ti da su Egipćani izbjeglice iz Visokog?“, a Egipćani kobajagi (tako kažu) na glasu k'o dobri matematičari. Stojim iza svojih riječi, a ako sam koju prekršio, mora da sam im'o dobar razlog. Ako varam, stvarno varam ko profesionalac, nećete primijetiti. A opet, nekako sam dobrodušan ,tako mi bog pomogao, uvijek se izdam. Često me ponese pjesma, pa zagrlim i koga ne volim i pokušavam ga uvjerit' u kojekakve gluposti ,samo nek' pjeva sa mnom. Ne podnosim kad maltretiraju slabije, a cure pogotovo. Poznajem puno ljudi i puno me ljudi poznaje, to djelomično trebam zahvaliti starijoj braći. A to što me ljudi poznaju, a nitko me ne zna od njih, to trebam zahvalit' sebi, očito im pravim kanalima šaljem sliku kakvu želim da vide. Ne volim kad se ljudi petljaju gdje im nije mjesto i kad brljave (govore) o nečemu o čemu zapravo pojma nemaju. Danas se svi tobože prave fini, gospoda, a gospode u cijeloj čaršiji nema 5 komada skupa sa ovima što su plaćeni da to budu, ma u državi nema 100 komada gospode skupa s onim što mašne u velikim orkestrima nose, eto. Ma moje mišljenje je da poslije ovih silnih ratova gospode i nema, svi smo mi siroti ljudi, bijeda, neki u novčaniku, neki  u duši i to na svakoj strani.                               

                Eto, takav sam ja, tako mislim, tako radim, tako govorim, a ako kome ne odgovara,  rek'o bi moj prijatelj Ćiro :,,..bi ga sine“. Uvijek kažem i uvijek sagledam situaciju objektivno kol'ko mogu. Ja nekako uvijek tražim neki razlog koji će opravdati čovjeka i kad znam da je kriv. Eto probajte i vi, al' ne budite previše objektivni  jer tada će se ljudi otuđiti jedni od drugih.

Davor Ilić

veljača, 2014.

Prijavi zlostavljanje

RED BUTTON


Narodna knjižnica Knin

http://nkknin.hr/


Oglasna ploča

Kad zvoni?
1. sat 8:00 - 8:45
2. sat 8:50 - 9:35
3. sat 9:40 - 10:25
veliki odmor 10:25 - 10:40
4. sat 10:40 - 11:25
5. sat 11:30 - 12:15
6. sat 12:20 - 13:05
7. sat 13:10 - 13:55

Brojač posjeta
Ispis statistike od 3. 3. 2010.

Ukupno: 273231
Danas: 10





preskoči na navigaciju